Пређи на главни садржај

Šta možemo i zašto oprostiti?

Oprostiti... šta uopšte znači oprostiti? Šta opraštamo? Ko je to nas i kako povredio, kad mi moramo njemu nešto da opraštamo?




Zar nije logičnije pitanje- zašto bi nas iko povredio? Da li zato što nas mrzi, da li zato što je taj neko sebičan? Ne znam, ali bih volela da pronađem mnogo odgovora na tu temu... Dok stalno slušamo u raznim medijima eminentne javne ličnosti koje daju izjave poput "Ne bih oprostila prevaru", do "Opraštam,ali ne zaboravljam".

Ne znam, evo stvarno ne znam, šta pisac hoće ovim izjavama kaže. Opraštam ali ne zaboravljam, okej, ali zašto opraštaš onda ako ćete to "nešto" stalno proganjati i ako ćeš stalno sa tom osobom biti u nekom grču, razmišljajući o tome što ti je učinio.

Ko je vredan našeg oprosta? Jesu li to roditelji, braća,sestre, partneri ili prijatelji? Ne može nas povrediti onaj koji nam nije drag, koga ne volimo... sa tim se,verujem, svi slažemo.

Bilo da je to supružnik koji je bio neveran, roditelj koji vas je izneverio ili ostavio u najmlađim danima, ili prijatelj koji je delio nešto u poverenju, svi se moramo suočiti sa pitanjem da li i kako oprostiti. Nakon što ste povređeni i početni talas emocija je prošao, vi ste stavljeni pred novi izazov: Da li opraštate toj osobi? Opraštajući, prepuštate se svojim pritužbama i sudovima i dopuštate sebi da se izlečite. Iako ovo može zvučati dobro u teoriji, u praksi se opraštanje ponekad čini nemogućim.


Da biste naučili kako da oprostite, morate prvo naučiti šta nije praštanje. Većina nas drži barem neke zablude o oprostu. Evo nekih stvari koje opraštanje nekome ne znači:
  • Opraštanje ne znači da pomilujete ili opravdavate postupke druge osobe.
  • Opraštanje ne znači da morate reći osobi da joj je oprošteno.
  • Opraštanje ne znači da ne bi trebalo da imate više osećanja o spornoj situaciji.
  • Opraštanje ne znači da nema ništa dalje u vezi ili da je sada sve u redu.
  • Opraštanje ne znači da treba zaboraviti da se incident ikada dogodio.
  • Opraštanje ne znači da morate ponovo uključiti tu osobu u svoj život.

... a oproštaj nije nešto što radite za drugu osobu.

Opraštajući, vi prihvatate realnost onoga što se dogodilo i pronalazite način da živite u stanju rešavanja s njom. To može biti postepeni proces - i ne mora nužno uključivati osobu kojoj opraštate. Opraštanje nije nešto što radite za osobu koja vas je povredila; to je nešto što ćete učiniti za vas.

Dakle, ako je oprost nešto što vi činite za sebe i ako vam može pomoći da se izlečite, zašto je to tako teško?
Postoji nekoliko razloga:
  1. ispunjeni ste mislima o odmazdi ili osveti;
  2. uživate u osećaju superiornosti; ne znate kako da rešite situaciju;
  3. vi ste zavisni od adrenalina koji pruža ljutnja;
  4. vi sebe identifikujete kao "žrtvu";
  5. ili se plašite da ćete opraštajući morati ponovo da se povežete ili izgubite vezu sa drugom osobom.


Ovi razlozi da ne oprostite mogu se rešiti tako što ćete se bolje upoznati sa sobom, sa svojim mislima i osećanjima, sa svojim granicama i potrebama. Sada kada znate šta nije praštanje i zašto je tako teško napraviti, zapitajte se: Da li želim da oprostim? Opraštanje zahteva osećaj spremnosti da se oprosti. Ponekad nećete, jer je povreda otišla suviše duboko, ili zato što je osoba bila previše uvredljiva ili nije izrazila žaljenje. Ne pokušavajte da oprostite nekome pre nego što ste identifikovali, potpuno osetili, izrazili i oslobodili svoj bes i bol.


Ako odlučite da ste spremni da oprostite, pronađite dobro mesto i vreme da budete sami sa svojim mislima. Zatim pokušajte da sledite ova četiri koraka da biste oprostili čak i kada je to nemoguće:
  1. Razmislite o incidentu koji vas je naljutio. Prihvatite da se to dogodilo. Prihvatite kako ste se osećali i kako ste reagovali. Da biste oprostili, morate priznati realnost onoga što se dogodilo i kako ste bili pogođeni.
  2. Prihvatite rast koji ste iskusili kao rezultat onoga što se dogodilo. Šta vas je navelo da naučite o sebi, ili o svojim potrebama i granicama? Ne samo da ste preživeli incident, verovatno ste i izrasli iz njega.
  3. Sada razmislite o drugoj osobi. On ili ona su manjkavi jer su sva ljudska bića manjkava. On ili ona su postupali iz ograničenih uverenja i iskrivljenog okvira, jer ponekad svi delujemo iz naših ograničenih uverenja i iskrivljenih referentnih okvira. Kada ste bili povređeni, druga osoba je pokušavala da zadovolji potrebu. Šta mislite da je ova potreba bila i zašto je osoba to uradila na tako perfidan način?
  4. Konačno, odlučite da li želite da kažete drugoj osobi da ste mu oprostili. Ako odlučite da ne izrazite opraštanje direktno, onda to radite sami. Ako niste spremni da oprostite, ukoliko je ta poverda duboko ukorenjena u vama-nikada nemojte raditi ništa pod presijom. Ukoliko taj neko ko vas je povredio sada želi da se vrati u vaš život, samo ga upitajte da li je bilo nužno njegovo izlaženje iz vašeg života? Da li je bilo nužno da vas povredi, da se poigra sa vama? Neće vam dati nikakav odgovor... to i jeste suština svega.

Коментари

  1. Slazem se u potpunosti sa prastanjem, iako svako bira za sebe da li oprasta i, kako.

    Evo i jednog teksta o dilemi izmedju polova...

    DA LI MUSKO-ZENSKA PRIJATELJSTVA ZAISTA POSTOJE?

    ОдговориИзбриши

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

Non-Hodgkin limfom- simptomi, uzroci, lečenje

Kancer limfnih čvorova - težak protivnik Dok sam razmišljala koju temu obraditi, trudila sam se da budem nepristrasna i da obrađujem žaruće teme ali sam shvatila da treba podići ljudsku svest o nekim ne tako čestim i spominjanim teškim bolestima baš kao što je Non-Hočkin limfom. Generalno nam je u mentalitetu da smo najpametniji, uvek su doktori ti koji ništa ne znaju i retko ko voli i revnosno posećuje lekare. To je možda i ključni razlog neinformisanosti i neznanja kada je reč o teškim bolestima, izlečivim ali teškim. I onda samo realnost, u jednom trenutku udari šamar od kojeg nas ozbiljno zaboli glava pa shvatimo da ipak smo daleko od najpametnijih i ipak je život taj koji nas gleda sa strane i stavlja na razna iskušenja verovatno baš zbog tog našeg šepurenja „Neće meni ništa da se desi“, „Neće grom u koprive“ i   sličnih izjava koje govorimo na svakodnevnom nivou. U ovom tekstu neću imati sagovornika, ovaj tekst je mesto gde ćete biti izbombardovani izuzetno bi

KAKO ZASLUŽITI PLAVI ZNAK NA INSTAGRAMU?

Da li je moguće da "bilo ko" dobije tu čuvenu verifikaciju?  Kada je reč o marketingu društvenih medija u 2019. godini, čini se da se gotovo sve može kupiti. Fesjbuk je sada star više od jedne decenije, pa čak i Instagram postoji dovoljno dugo da korisnici pametno shvate različite načine kojima mogu da prevare sistem. Neki pratioci (čitaj: botovi) mogu se kupiti za novčane iznose, sa mogućnošću da se isti ponašaju kao ljudi, lajkuju  i komentirišu vaše fotografije, i to sa dodatnom cenom. Mnogi smatraju da je plavi krug pored vašeg imena na Instagramu statusni simbol. Samo najpopularniji i najuticajniji Instagram influenseri će imati tu privilegiju da im na profilu stoji taj plavi bedž. Većina drugih društvenih mreža imaju slične simbole verifikacije ili statusa. Ne bi trebalo da bude iznenađenje da Fejsbuk, vlasnik Instagram-a, ima sličnu šemu verifikacije, takođe koristeći beli krug na plavoj pozadini kao njegov simbol. Tviter je pokrenuo svoj sistem verifik

DA LI JE BATINA IZ RAJA IZAŠLA?

Kako će novi zakon o zabrani telesnog kažnjavanja dece uticati na vaspitanje budućih generacija? Ovih dana glavna vest u svim medijima je nova zakonska regulativa kojom se onemogućavaju roditelji da telesno kazne sopstvenu decu. Naime, ukoliko se izglasa ovaj predlog zakona, potpuno se zabranjuje roditeljima da udare dete. Roditelji koji prekrše zakon neće ići u zatvor, ali će morati u savetovalište. I sada, dok se većina roditelja i dalje vodi onom čuvenom "batina je iz raja izašla", psiholozi tvrde da primena sile na decu nikako ne deluje pozitivno, naprotiv. Iako nisam roditelj, uvek se obradujem kada vidim kulturno i vaspitano dete, jer, nažalost stiče se opšti utisak da se sa decom mnogo manje radi nego pre 10,20 godina. Roditelji su celog dana na poslu, neretko rade i po dva posla kako bi prehranili porodicu, pa prosto fizički ne postižu da se posvete deci.Neko će reći da to ne može biti izgovor za nekulturu i neljubaznost koja je uočljiva kod mališana,